Thursday, August 25, 2011

skeleng samah

pukul 6 pete, stesen bah Koto Baru. Jalil turun dari bah, baru sapa dari Kolupo. 'rindunyo ko Koto Baru'
Jalil duk kecek sore. jalil talipong ko abe dio, Jusoh. 'Abe Soh, kito sapa doh ni. bulih la stat enjen pulah stereng mari Koto Baru ni. bangat sikit be. kito tok sabar nok jupo mek.' lepah letok talipong, Jalil gi duk cokoh atah kusi kayu kat kaki limo bangune SKMK tu.

beley-beley duk nunggu Abe Soh, Jalil prati kotre duk gi mari. brehi bena dio kelih ore-ore tepat gitu. mace-mace pe'el dio bulih kelih. mokcik duk jua etok, pokcik tuo gatih teksi, budok-budok mitok sedekoh brungga gi mari samo-samo pok dio, budok kelik tusyen, budok skoloh maahad tino comei-comei. heheheh

sedak duk prati kotre, Jalil terkelih ko sore pokcik ni, bokok-bokok supo cari mugo hile. ngita kat kaki ore rama hk ado situ. ralit Jalil duk prati, sapa lah pokcik tu mari dekat dio. pokcik tu ngita bowoh kusi, ado mugo bakali. dio kutip. skeleng rego samah. pah dio buh dale jabir rokrak. banyok jugok napok koleksyen dio hari tuh. 'hmm...ni ko kijoe pokcik ni.idup nga kutip pitih ore jah?' Jalil kecek sore dale hati.

pahtu pokcik tu duduk sebeloh dio. Jalil kesok sikit. dio kelih ko pokcik tu, mari raso siye plok. tringat dio ko gemuloh ayoh dio. sero supo nk wat bual pulok nge pokcik ni.

 'asalamualaikum pokcik.' juruh Jalil wi sale.

'waalaikumsalam.' pokcik tu sengih ko Jalil. 'mari mano ni awe?'

'mari Kolupo. baru sapa jah ni. tunggu abe mari ambik'

lamo jugok dio duk bual nge pokcik Mail tu. pahtu Jalil tanyo soale hk dio nok tanyo tadi lagi ko pokcik tu.

'bakpo pokcik duk kutip skeleng? pokcik tok kijo ko?' beraso takut nok tanyo, tapi sero po sedak jah bua nge pokcik ni, Jalil tanyo jugok.

'ore loni tok reti susoh bakali. skeleng jatuh wat dok jah blako. duit ni,kalu spuloh sen takdok, tok cukup jugok sejuto. ko guano?'

Jalil angguk.

'pokcik buke kutip skeleng ko pokcik sediri. pokcik kijo, alik pagi pokcik jua kuih dale pasar Kube Pasu nu.'

'pah pokcik kutip skeleng ni ko sapo?' Jalil braso pelik.

'pokcik kutip sokmo, pah pokcik gi letok kat masjid sebeloh pasar besar nu. daripado duk terabur sajo, baik pokcik wat lagu tu. skure-kure bulih jugok pahalo ko tue duit ni. tapi pokcik sedih jugok, dale tabung dermo masjid tu tok rajin penuh. kalu ado pun, berat nga skeleng. kayo sungguh rakyat Koto Baru ni.'

Jalil senyak tok kato apo. dio mari mikir, bilo ngelah dio dermo ko balasoh, masjid. soh ko dermo, jejok kaki ko masjid pun tiko Jumaat jah. tu pun kalu tok telajok tido sebab kijo overtime.

'awe sokmo ko kelik Koto Baru?' pokcik tu tanyo Jalil. napok Jalil senyak bakali.

'sokmo la jugok. tiko cuti gak, kelik slaluh. puah jugok duk Kolupo. sedak Klate lagi braso.'

'baguh la. rajin-rajin la kelik kelih mok ayoh. pokcik pun duk tunggu anok pokcik balik jugok ni. dio duk kijo kolupo jugok nga bini dio'

'oo...pukul brapo anok pokcik nok sapa?'

'tok tahu la. dekat 7 tahun doh pokcik tunggu dio kelik.'

sayu sungguh braso dale hati Jalil. gitu mo nah saye ayoh ko sore anok. duk meta Abe Soh sapa. Jalil saley nga pokcik tu, mitok diri.

'Abe Soh, kito singgoh kubur ayoh dulu bulih? braso rindu ko ayoh.' berair mato Jalil.